Vjerojatno ni jedna činjenica tako jasno ne obilježava arhitekturu 20. stoljeća kao što to čini  središnja uloga obiteljske kuće. Kao što se 19. stoljeće ne može zamisliti bez javnih gra|evina, kao što su npr. kazalište, opera, burza ili muzej, tako je 20. stoljeće, od početka do kraja, opsjed­nuto obiteljskom kućom. Od Franka Lloyda Wrighta i Adolfa Loosa do Petera Eisenmana i Franka Gehryja. Zapravo su svi arhitekti toga stoljeća neke od svojih najvažnijih arhitektonskih ideja ostvarili baš u projektima obiteljskih kuća.1 Može li se uopće razmišljati o bilo kojem arhitektu a da se istoga trena ne pomisli na obiteljsku kuću? Arhitekti 20. stoljeća postali su poznati po svojim kućama, bez obzira na to jesu li one sagra|ene ili nisu. Obiteljska je kuća najbolja reklama za arhitekturu.